Prema raspoloživim podacima Ministarstva za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku i Republičkog zavoda za statistiku oko 2000 maloletnika svake godine zasnuje bračnu ili vanbračnu zajednicu (jedan supružnik maloletan ili su oba supružnika maloletna). Od tog broja je više od 1200 devojčica i oko 200 dečaka. Ova praksa najzastupljenija među romskom populacijom, te u ruralnim područijima istočne i jugoistočne Srbije.
– Uzroci dečijih brakova su veoma složeni i ne mogu se lako izdvojiti, oni se preklapaju i međusobno su povezani. Najčešće je u pitanju siromaštvo, pa se porodice odlučuju na ovaj korak – kaže Jelena Jovanović iz neformalne grupe „Sunce“ koja najavljuje do kraja godine rad na prevenciji i suzbijanju ovog problema.
Istraživanje UNICEF-a od pre sedam godina pokazuje da 57 odsto romskih devojčica u Srbiji u bračne odnose stupa pre navršene 18 godine, dok svaka peta ulazi u „brak“ pre navršene 15 – te. Iako smo u 21 veku, dešava se da se ugovaraju i prodaju dece.
– Koordinaciono tela za rodnu ravnopravnost i UNICEF, zajedno realizujemo projekat usmeren na borbu protiv nasilja nad ženama i devojčicama. Možemo zajedno da radimo i u oblasti energetskog siromaštva, na novim projektima usmerenim na zelenu agendu i energetsku tranziciju, da teme važne za zdraviji život i zaštitu životne sredine približimo deci i njihovim roditeljima. Važno je i da pokrenemo inicijativu za izmenu nekoliko važnih zakona koji se tiču dečjih prava, posebno ranih i dečjih brakova, jer oni predstavljaju ozbiljno kršenje prava dece – istakla je nedavno predsednica Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost, profesor dr Zorana Mihajlović.
Kod nas se nekoliko izraza koristi kada se govori o dečijim brakovima. Često se izrazi koriste kao sinonimi, iako oni to nisu. Razlike između dečijih, ranih i prisilnih brakova su definisane na sledeći način, kaže Jovanovićeva iz neformalne grupe „Sunce“:
– Dečiji brak je brak u kome je barem jedna strana dete. Prema Konvenciji o pravima deteta, dete je „svako ljudsko biće koje nije navršilo 18 godina života, ukoliko se, po zakonu koji se primenjuje na dete, punoletstvo ne stiče ranije.
Rani brak se često koristi kao sinonim za dečiji brak i odnosi se na brakove u kojima je jedna osoba mlađa od 18 godina u zemljama gde se punoletstvo stiče ranije ili brakom. Rani brak se takođe može odnositi na brakove u kojima su oba supružnika mlađa od 18 godina ili su starija ali postoje drugi faktori koji ih čine nespremnim da daju pristanak za sklapanje braka, kao što je njihov nivo fizičkog, emotivnog, seksualnog i psihosocijalnog razvoja ili nedostatak informacija u vezi sa životnim opcijama.
Prisilni brak je svaki brak koji se sklapa bez punog i slobodnog pristanka jedne ili obe strane i/ili u kome jedna ili obe strane ne mogu da okončaju ili napuste brak, između ostalog zbog prinude ili intenzivnog pritiska društva ili porodice. Prisilni brak se bazira na pretnji koja može biti fizička psihološka, emotivna ili seksualna i do njega može doći pod uticajem suptilnijih faktora kao što su strah, očekivanja od strane društva ili porodice i ekonomski faktori.
Poslednjih godnina se sve glasnije govori o izmenama i dopunama Porodičnog zakona, kojim je predviđebno ukidanje dečjih brakova. Procene stručnjaka iz oblasti socijalnog rada i policije govore da je aktuelni zakon roditeljima nudi alibi za prodaju dece i trgovinu, te se radi na tome da se ovoj pojavi stane na put. Pored Afrike, Južne Azije i srednjeg Istoku, i u Srbiji su česti maloletnički brakovi, najčešće među romskom populacijom. Da bi se dobila dozvola za sklapanje braka među maloletnicima, potrebno je odeđenu dokumentaciju dostviti nadležnom sudu.
Pripremile: Dragana Kojić i Biljana Brezić
Foto: Nenad Rankić/ fb Neške bez greške