Jedan odžačar na celoj teritiriji Šapca. Posla ima za nekoliko, jer Zoran Petrović ne može da podmiri sve, odnosno odgovori na zahteve građana. Najgore je u jesen, pred početak grejne sezone. Tad mu se telefon usija od poziva.
– Angažovan sam tokom cele godine. Misle ljud da mi preko leta ništa ne radimo. Radi se svakako, istina smanjenim tempom. Odgovorni ljudi na kraju sezone zovu da se očiste odžaci, da ne brinu kasnije. Od sredine seprembra dok se ne založi prva vatra ima najviše posla. Veliko je područje koje ima indivulna ložišta, pa je nezgodno napraviti raspored. Uspevam da izađem svima u susret, ali bih voleo da imam konkurenciju. Veliko je tržište, i na gradskom i seoskom području, moglo bi da se radi i zaradi, ali niko neće da radi prljav posao. Ove godine zbog straha od nestašice energenata, dosta porodica se vraća grejanju na drva ili ugalj – kaže jedini šabački odžačar.
Zoran vodi računa o odžacima. Ranije kada nije bilo centralnog grejanja, električnih i plinskih grejalica, električnih radijatora, klima uređaja i drugih izvora toplote, odžačari su sa svojom četkom koja je montirana na dugačkoj sajli čistili dimnjake, jer se u istima vremenom skupljao garež koji je ometao gorenje peći na ugalj ili drva.
– Naučio sam posao od oca. Za ovo nije potrebna škola, ovo je zanat koji se uči na terenu. Bio sam angažovan u državnoj firmi, koja je odlučila da ukine službu održavanja dimnjaka i kotlova. Da ne bio ostao na ulici, nastavio sam samostalno da radim. Pokušao sam da nađem pomoćnike, da ih naučim zanatu, ali niko nije zainteresovan. Ne znam šta će biti, kada ja prestanem da radim, mada ne planiram još u penziju. Godine i godine su ispred mene. Možda se neko ohrabri da uči zanat, rado ću mu preneti i otrkiti sve tajne zanata – otkriva Petrović.
Sa kolena na koleno se prenosi priča, da kada sretnete odžačara, treba zavrnuti u krug jedno dugme na sebi i to će navodno doneti sreću. Još jedan mit se prepričava u našema narodu, ako se ukrade žica iz odžačarske četke, kad on ne vidi, očekuje vas novčani dobitak.
– Drago mi je što su odžačari rado prihvaćeni, ma gde da se pojave. Posebno se radujem dečjem osmehu. Pozdravljaju me, fotografišu, a ja sam srećan kada uđem u njihove dome, očistima dimnjake i pripremim sve za grejnu sezonu, kako bi dečici bile tople sobe. Ne znam da li je tačno narodno verovanje, da odžačari donose sreću, ako jeste, onda je to razlog više da nastavim bavljenjem straim zanatom. Kada skinem radnu uniformu, isti sam kao svi drugi – priča Zoran.
Sajla, četka i po neki ključ su jedina oprema odžačara. Umeće i poznavanje posla su na prvom mestu za topao i prijatan dom. Prljavi zapušteni dimnjaci znaju u grejnoj sezoni da naprave velike probeleme. Odžačari nisu skupi, pa nemojte žaliti novac za njihovo angažovanje, a pored sreće unose i miran san.