Košarkaši Partizana savladali su ekipu Pariza u 32. kolu Evrolige rezultatom 81:90, upisavši treći uzastopni trijumf u elitnom takmičenju. Nakon meča koji je pokazao timsku disciplinu, borbenost i dobru posloženost u ključnim momentima, nameće se pitanje – šta bi bilo da je Partizan ovakav bio od samog početka sezone? Koliko bi visoko ekipa mogla da poleti, koliko bi rivala ostalo iza njih u prašini? Jer, ovo nije samo niz pobeda, ovo je mašina koja je konačno uhvatila pravi broj obrtaja. Tri vezane pobede nisu slučajnost – one su znak da Partizan diše kao jedan, da je pronašao identitet i da, kada klikne, može da se nosi sa bilo kim.
Utakmica je počela gotovo neprirodno za haos koji inače nose mečevi Pariza, otvorena tromo, tvrdo, sa šutevima koji su odbijali obruč kao da ih gura nevidljiva sila. Greške su se nizale, ritam je kasnio, sve dok se, posle pet minuta mučne tišine, nije dogodilo ono što visi u vazduhu kad god Francuzi dišu – kiša trojki. Pariz je tada povukao obarač, a Partizan, kao uvučen u centrifugu bez izlaza, počeo je da gubi tlo pod nogama. Ritmički delirijum domaćih na trenutke je pretio da proguta crno – bele. Ipak, ni Francuzi nisu bili bezgrešni – nekoliko zicera ostalo je da lebdi u vazduhu. Kazna je stigla kroz ruke Nika Kalatesa i Sterlinga Brauna. Njih dvojica su u finišu prve četvrtine zapalili fitilj, vezali pet poena i vratili Partizan u život, ostavljajući zaostatak od svega tri poena, kao tanku pukotinu nade. Na semaforu je na kraju deonice stajalo 20:17 za domaćine.
A onda – preobražaj. Druga četvrtina donela je drugačiji Partizan, odlučniji, življi, opasniji. Tim Đoana Penjaroje počeo je da diše punim plućima, a Kalates je dirigovao kao maestro u naletu inspiracije. Lakić je uneo energiju – trojka je bila varnica koja je zapalila ostatak ekipe. Kalates je u tom periodu plesao između linija – dve poludistance i trojka iz ugla kao precizni ubodi nožem, svaki u pravom trenutku, svaki bolan za rivala. Držao se Partizan iznad vode dok se oluja nije stišala. A onda su se pojavili i drugi ratnici – Karlik Džons i Sterling Braun. Njihove napadačke bravure razbijale otpor Pariza. Do kraja poluvremena, crno – beli su ne samo preživeli već okrenuli tok. Na veliki odmor otišli su sa 43:46.
Drugo poluvreme počelo je kao sudar dve razjarene zveri u mraku – bez reda, bez kontrole, samo zveket obruča i promašaji koji su odzvanjali halom kao udarci u prazno. Ritam je bio rasut na komade, ali u tom haosu jedna figura nije posustajala – Sterling Braun. Čovek koji je svojim poenima držao Partizan na ivici života, ne dozvoljavajući da ponor proguta njegov tim. A onda je stvari u svoje ruke preuzeo Nik Kalates, ne kao igrač, već kao gospodar igre, kao onaj koji kroji sudbinu napada. Sa 37 godina u kostima, ali sa vizijom proroka. Plejmejker, da… ali u ovom meču i krvnik. Nemilosrdan. Treća četvrtina je u potpunosti bila njegova. Partizan je apsolutno dominirao – svaki napad bio je talas koji nosi sve pred sobom, a Kalates je bio vetar koji ih pokreće. Njegove asistencije nisu bila dodavanja, bile su presude. Secirao je odbranu Pariza kao hirurg bez milosti, ostavljajući je izgubljenu, ošamućenu. Plus devet na kraju treće deonice momenat je kada je Partizan zario zastavu i rekao: “Ovo je naše.” Optimističnih 57:66 predstavljali su uvod u pobedu koja se već tada osećala u vazduhu. To je bio trenutak kada je Partizan uhvatio protivnika za vrat i počeo da steže, polako, sigurno, bez namere da pusti.
U poslednjoj deonici, domaćini su pokušavali da se vrati, da zapale vatru, ali svaki njihov plamen bio je ugušen kao varnica na kiši. Parni valjak je ličio na čeličnu kapiju – zatvoren, hladan. I onda završni udarac. Isak Bonga i Tonje Džekiri – egzekutori iz senke. Na Kalatesove munjevite lopte zakucali su poslednje eksere u kovčeg Pariza.
Najefikasniji u redovima Đaona Penjaroje bio je Sterling Braun koji je postigao 17 poena, a dvocifreni učinak ostvari su i Tonje Džekiri (15) i Isak Bonga (11). Značajan doprinos dao je neverovatni Nik Kalates koji je postigao 10 poena, upisao 3 skoka i 10 asistencija za 21 minut proveden na terenu. Ako je iko sumnjao da više ne može da gospodari parketom na vrhunskom nivou, ova utakmica je bila najglasniji odgovor. Kalates se igrao sa protivnicima i lako nalazio pukotinu tamo gde je delovalo da je nema. Dodavanja? Iluzija za odbranu. Bez pogleda, iz okreta, levom pa desnom, kao da vidi potez unapred dok ostali još razmišljaju gde stoje. Rival je jurio senke, a lopta je već pronalazila put do otvorenog igrača. Kada je trebalo – pogađao je i sam. Sa distance, mirno, precizno, bez viška pokreta. I sve to u drugom poluvremenu, u trenucima kada utakmica traži lidera… Kada govorimo o domaćinima, najefikasniji bio je Hifi Nadir, koji je sa impresivnih 24 poena nosio napad Pariza. Alan Dokosi je dodao 12 poena, dok je Jakuba Uatar doprineo sa 10 poena.
U narednom 33. kolu Evrolige, ekipa Partizana dočekuje Asvel.
Tekst: Kristina Jekić
Foro: Printscreen /KK Partizan