Eh taj skor 16–10… Skor koji oživljava pesimizam i sećanje na nesrećnu prošlu sezonu. Upisan je nažalost jedanaesti poraz, ali statistika je trenutno jedino što je isto u odnosu na prošlu godinu. Poraz od ekipe Makabija u okviru 27. kola Evrolige, na domaćem terenu, rezultatom 82:83 probudio je loša sećanja, ali ova priča ipak nema isti miris. Zaslužena pobeda gostiju koji su preživeli ambijent u kojem bi mnogi sagoreli. Arena koja je ključala, pritiskala sa svih strana, lomila bi koncentraciju i najčvršćima.
Kao prvo, crveno – belima se malo toga može zameriti. Pre ovog meča vezali su pet pobeda, od kojih tri u gostima – i to kakvih! Bili su to trijumfi za koje verovatno ni najveći optimisti nisu smeli da stave ruku u vatru. Ali dogodili su se. I nisu bili slučajni. Tim je pokazao da igra odlučnije, zrelije i kvalitetnije nego u periodu kada su se unapred upisane pobede pretvarale u bolne poraze. Da pitate prosečnog navijača, reći će da je poraz kod kuće od ekipe koja nije u vrhu Evrolige „tipična Zvezda“. Međutim, ono što sadasnji tim razlikuje od prethodnog jeste reakcija. Borba. Način igre. Nema spuštenih glava, nema raspada sistema kada krene nizbrdo.
Već u prvom poluvremenu moglo se naslutiti da će se dogoditi neizvesna završnica. Disali su jedni drugima za vratom, ali su gosti od druge četvrtine uglavnom držali prednost. Zvezda je u više navrata pokušavala da se vrati, da preokrene tok, da promeni energiju. U četvrtoj deonici, pri rezultatu 83:76, činilo se da konci igre polako izmiču iz ruku. A onda se desio odgovor. Zvezda je ponovo zaigrala na svoj identitet. Odbrana je postala tvrda, agresivna, gotovo ratnička. Iz tog intenziteta rodio se i napad: Butler je vezao četiri poena, a Moneke dodao dva. Scena sa podbacivanjem, kada je Odželej nadjačao Sorkina, bila je simbol borbe – želja ispred centimetara, inat ispred fizike. Ušlo se u poslednji napad sa verom. Haos pod košem, borba za ofanzivni skok – svi su navaljivali na jednu loptu. Promašaj Nvore, pa pokušaji Kalinića i Miler – Mekintajera… Lopta jednostavno nije htela kroz obruč. Da jeste, govorili bismo o epskom preokretu. Ovako, ostaje žal, ali i poštovanje.
Nvori nema smisla bilo šta zameriti. Želeo je odgovornost, želeo je šut za pobedu. Postigao je kao najefikasniji igrač 22 poena i držao ekipu u igri. Da nije, da li bi došlo do toga da jedan napad odlučuje? Na kraju krajeva što bi rekao Nikola Kalinić – šutni je, pa šta bude. I to što je Nigerijac hladne glave u stanju da preuzme odgovornost na sebe je još jedan važan segment njegovog košarkaškog arsenala. Čvrsto stoji na zemlji, uz mnoštvo igračkih kvaliteta koje poseduje, ima herca da povuče obarač onda kada ruke kod mnogih zadrhte.
Poraz boli, ali ne zbog nemoći. Utakmica nije izgubljena zato što tim nije znao šta radi. Nije izostala borba, nije izostala ideja. Nedostajalo je malo sreće, možda jedan skok, jedan povoljan odbitak… I upravo tu leži razlika u odnosu na prošlu sezonu. Ovaj tim ne deluje kao da će jedno posrtanje baciti u vodu sve što je urađeno. Naprotiv, deluje kao grupa igrača spremnih da odgovore na izazov, da se pogledaju u oči i nastave dalje.
Ako je do sada bilo sumnje u karakter, utakmica sa Makabije je razbila. Rezultat nije bio na strani Zvezde, ali poruka je jasna – ova ekipa ima kičmu. A u Evroligi je to često važnije od odlučujuće lopte koja nije htela kroz obruč.
U narednom kolu Evrolige košarkaši Zvezde gostuju ekipi Olimpijakosa. Prošle sezone, pobeda u Pireju upisana je bez centra, sa jako oskudnim rosterom. Videćemo kako će se ekipa snaći u atmosferi koja će s obzirom na uzajano podržavanje ova dva kluba slutiti na domaću.
Tekst: Kristina Jekić
Foto: Printscreen/ Facebook Crvena Zvezda