Košarkaši Crvene zvezde savladali su ekipu Milana rezultatom 96:104 u okviru 22. kola Evrolige i time poslali snažnu poruku u pravom trenutku. Nakon dva bolna poraza u elitnom takmičenju, crveno – beli su se našli, moglo bi se reći na prekretnici, te je trijumf u Milanu više od obične pobede – bio je neophodan. Ono što su Zvezdini košarkaši priredili gledaocima u samoj završnici utakmice graničilo se sa naučnom fantastikom. U momentima kada je delovalo da su sve šanse potrošene i da domaćin sigurno ide ka trijumfu, crveno – beli su odbili da se predaju. Usledio je furiozan nalet, potpuna promena ritma i preokret koji će se dugo pamtiti. Iz pepela izgubljene utakmice rodila se velika pobeda – pobeda karaktera, vere i zajedništva. A, malo i sreće.
Utakmicu je otvorio Kodi Miler – Mekintajer, a za razliku od prethodna dva duela, Zvezda je od samog starta izgledala ubedljivije. Razigrali su se raspoloženi Nvora i Moneke, pa je već posle četiri minuta, ekipa Saše Obradovića imala ozbiljnih +7, uz jasnu poruku da u Milano nije došla turistički. Ipak, taj nalet nije potrajao. Nekoliko nepotrebnih grešaka otvorilo je širom vrata domaćinu. Na krilima nezaustavljivog Šildsa, „Manekeni“ su uhvatili ritam, zategli nišanske sprave i vezali tri trojke u nizu. Prednost Zvezde se istopila u trenu. Utakmica se rasplamsala, a crveno – beli su preko Nvore i Batlera zapretili i došli do minimalne prednosti. Nakon prvih deset minuta na semaforu stajalo 25:27 – razlika mala, ali dovoljna da nagovesti borbu do kraja.
Pad gostiju prilikom ulaska u drugu deonicu ipak nikog nije iznenadio. Napadačka organizacija se raspala, izgubljen je ritam, a loše odluke Jaga i Batlera omogućile su domaćinu da se razmahne. Milano je lako dolazio do poena, naročito iz tranzicije. Posle poena Brauna iz kontre, domaćin je stigao do tada najveće prednosti od devet poena, dok je Zvezda delovala bez pravog odgovora. Neverovatno je da ekipa sa tolikim igračkim potencijalom može da izgleda ovako loše – igrači se ne koriste na pravi način, a to Zvezdu često košta poraza. Druga četvrtina u potpunosti je pripala domaćinu, koji je u tom periodu imao konce igre čvrsto u svojim rukama. Do odlaska na odmor slika se nije bitnije promenila, pa je na semaforu po završetku poluvremena stajalo 55:44. Zvezda u ovih deset minuta nije uspela da ponovi nivo iz uvodne deonice, ni u napadu ni u odbrani.
Ni treća deonica nije donela preokret u igri tima sa Malog Kalemegdana. Iako je u pojedinim momentima delovalo da gosti pokušavaju da podignu energiju i uhvate priključak, Milano je u kontinuitetu imao kontrolu nad dešavanjima na parketu. Svaki pokušaj Zvezde da smanji zaostatak brzo je presečen sigurnim odgovorima domaćina. Ključni trenutak četvrtine bile su dve vezane trojke Šildsa, posle kojih je Saša Obradović morao da zatraži minut odmora. Crveno – beli su uspeli u jednom trenutku da se spuste na jednocifren minus i ponovo zaprete, ali je usledila nova serija Milana koja je definitivno odbila nalet gostiju. Domaćin je ponovo pobegao na dvocifrenu razliku, pa je na kraju ove deonice na semaforu stajalo 82:70 – rezultat zbog kog niko nije verovao u preokret. Ali onda je usledila čudesna, gotovo neverovatna Zvezdina deonica. Deset minuta iz snova.
Ipak, teško je objasniti šta se u glavama igrača događalo u tim momentima. Prvih par minuta delovalo je kao da tim pokušava da nadoknadi sve greške prethodne deonice: Jago dos Santos je pogodio trojku, Batler je vezao šest poena, a nakon serije 15-1 gosti su stigli do prednosti 83:85. Ne može se ova situacija drugačije opisati nego kao kombinacija brilijantnosti i potpune konfuzije. Spektakl je bio neizbežan, a odluka je prelomljena u poslednja tri minuta. Tada su crveno – beli odigrali odbranu iz snova. Nikola Kalinić, Zvezdnin kec u rukavu, izveo je nekoliko samo njemu svojstvenih poteza koji su podigli publiku. Kada je Saša Obradović izveo Batlera pred sam kraj, verovatno su se svi navijači Crvene zvezde uhvatili za glavu i pomislili – sad smo gotovi. Delovao je to gotovo kao samoubilački potez koji je mogao da košta Zvezdu pobede, ako uzmemo u obzir da je Amerikanac igrač kog je imperativ zadržati na parketu kada se meč odlučuje. Ipak, sreća je bila na strani Zvezde koja je uspela da dođe do trijumfa. Eksplozija energije i strasti u poslednjoj deonici pokazali su da onda kada hoce, crveno – beli i mogu da prirede pravu košarkašku apokalipsu. Neverovatno zalaganje, adrenalinski rolerkoster i minut po minut neizvesnosti pamtiće se dugo.
Ipak, jasno je da ova spektakularna pobeda ne treba da zaseni probleme u organizaciji igre. Trijumf u Milanu treba da posluži kao psihološki podsticaj i ne sme da gurne probleme pod tepih. Nije ovo rezultat savršene Zvezdine igre, već kombinacija sreće, pravovremeno iskorišćenih prilika i trenutaka u kojima su crveno – beli znali da zagrizu rivala. Pred Zvezdom i dalje stoje ozbiljni izazovi. Ako žele da ostvare nešto veće u elitnom takmičenju, moraće da izgrade konzistentnost i disciplinu i da nauče da nalete energije pretvore u stabilnu i prepoznatljivu igru. Ova pobeda je samo vetar u leđa, a ne razlog za opuštanje.
Najefikasniji igrač u ekipi Crvene zvezde bio je Dzordan Nvora sa postignuta 22 poena i četiri skoka, dok je u ekipi Milana to bio Šilds koji je upisao 22 poena, jedan skok i četiri asistencije.
U narednom 23. kolu Evrolige, videćemo kako će se crveno – beli snaći na gostovanju ekipi Monaka.
Tekst: Kristina jekić
Foto: Printscreen/ Facebook KK Crvena zvezda