Meč Crvene zvezde u Pioniru san je svakog navijača. To je mesto gde se zvuk ne čuje – on se sudara, prepliće i vraća sa tribina. Čak i kada hala nije ispunjena do poslednjeg mesta, utisak je kao da ljudi sede jedni na drugima. Tako je bilo i ove večeri. Zbog Badnjeg dana, Pionir nije bio krcat, ali da je neko imao zvuk bez slike, ne bi to primetio. Nažalost, pobeda nije zaokružila lep praznični dan, pa je u okviru 20. kola Evrolige Crvena zvezda poražena rezultatom 89:106. Meč je odigran u hali Aleksandar Nikolić zbog zauzetosti Beogradske arene, jer u narednim danima počinje Evropsko prvenstvo u vaterpolu. Organizovanog navijanja Delija nije bilo, upravo zbog Badnje večeri, ali to nije umanjilo atmosferu. Poseban emotivni trenutak desio se kada se u hali pojavio Džoel Bolomboj. Centar Crvene zvezde, koji se nakon duge pauze vratio timskim treninzima iz povrede zbog koje mnogi karijeru završavaju, pratio je utakmicu sa tribina i dobio gromoglasne ovacije publike. Bio je to snažan podsetnik na to kako publika ume da prepozna borbu i koliko veruje u povratak važnih igrača.
Početak meča pripao je gostima, koje je bez omalovažavanja znanja i iskustva, sreća pratila sve vreme. Gotovo sve što su uputili ka košu završavalo je u njemu. Brzo je Valensija stigla do prve prednosti, a u tom trenutku se već osećalo da noć neće biti laka. Zvezda je uspela na kratko da preseče taj nalet – trojka Batlera donela je vođstvo i zapalila tribine, ali je to bio tek mali predah pred buru koja je usledila. Španci su preuzeli konce igre i nisu ih ispuštali. Poeni su se nizali, prednost je rasla, a na kraju prve četvrtine semafor je izgledao gotovo nestvarno – 20:34. Zvezda tada nije ličila na ekipu kakvu poznajemo. Odbrana je bila mekana, agresivnost je izostala, a svaka greška u preuzimanju bila je surovo kažnjena.
Na početku druge deonice, crveno – beli su pokušali da se vrate u život, pre svega čvršćom odbranom i većom energijom. Delovalo je da se momentum polako okreće, ali je onda usledio momenat koji je dodatno zapalio atmosferu – tehnička greška Nikoli Kaliniću. Samo se čekalo kada će neko od navijača usled besa završiti na parketu. Ne praštaju Zvezdini navijači ništa, pa su već tada počeli sa konkretnim negodovanjem. Pionir je eksplodirao od besa, letelo je svašta ka parketu, a Zvezdin nalet je naglo prekinut. Drama se preselila sa parketa na tribine. Igralo se u ludom ritmu koji domaćinu nikako nije odgovarao. Valensija je delovala hladnokrvno i neumoljivo, pogađala je iz svih pozicija, a nakon trojke Montera prednost gostiju je otišla na + 17. Zvezda je pokušavala, ali kao da je stalno kaskala korak iza. Do poluvremena se malo toga promenilo. Crveno – beli su na veliki odmor otišli sa velikim minusom – 37:54. Iako su u pojedinim trenucima pokazali bolju energiju, naročito na početku druge četvrtine, ubrzo je sve ponovo stalo. Valensija je nastavila da radi doslovno šta želi, dok su Obradovićevi momci delovali nervozno i nezadovoljno, kako igrom, tako i sudijskim kriterijumom. Očigledno je bilo da će Zvezda u nastavku morati da pronađe mir u haosu, stegne redove u odbrani i uhvati iskru koja bi mogla da vrati dramu na parket.
Mnogo bolje je Crvena zvezda otvorila drugo poluvreme. Kao da je neko u svlačionici povukao prekidač – energija je eksplodirala, tribine su nosile svaki napad, a serijom 13:0 domaći su se vratili u život i prišli na samo četiri poena zaostatka. Pionir je proključao, delovalo je da se meč lomi. Ipak, Valensija je brzo ugasila taj plamen novom serijom i ponovo se odlepila – hladna i proračunata. A onda je proradio Džordan Nvora! Šteta što je taj nalet prekinut. Pogodio je veliku trojku, iznudio faul u napadu, potom i nesportski faul – igrao je snažno i bez straha. Igralo se u naletima, a Nvora je serijom poena ponovo vratio Zvezdu na -4 i dao nadu da povratak nije nemoguća misija. Crveno – beli su sjajno započeli treću četvrtinu, ali je nisu dobro završili. U završnici su usledili lošiji napadi, nekoliko brzopletih odluka, a Valensija je to iskoristila onako kako to rade velike ekipe – mirno i precizno. Španci su pogodili važne šuteve i pred poslednjih deset minuta ponovo stekli veliku prednost – 64:77. U četvrtoj deonici povratka više nije bilo. Valensija je od samog starta potvrdila razliku i kontrolisala tok meča, dok se kod Zvezde osećao pad energije i praznina posle propuštene šanse u trećem kvartalu. Tehnička greška dosuđena Monekeu, mnogima upitna, bila je samo gorak dodatak već teškoj večeri. Crveno – beli su dali nagoveštaj da mogu da zaprete, ali je ta iskra brzo ugašena. Do kraja se čekao samo konačan rezultat.
Da je Crvena zvezda pravila greške – činjenica je. Isto tako, činjenica je i da sudijski kriterijum tokom meča nije bio ravnopravan. Utisak je da su pojedine odluke arbitara dodatno unosile nervozu u igru domaćina i posredno uticale na greške koje su crveno – beli pravili na parketu. Malo je reći da je sudijska trojka Mehdi Difala, Pjotr Pastušjak i Eduard Udinski svojim odlukama značajno otežala posao domaćem timu. Nezadovoljstvo sa tribina preraslo je u otvoreni revolt, pa su arbitri, uz gromoglasno negodovanje, bili i gađani prilikom izlaska sa parketa. Na kraju su jedva napustili halu, uz pratnju, u ambijentu koji je jasno pokazao koliko su njihove odluke ostavile gorak ukus kod domaćih navijača.
Najefikasniji u redovima crveno – belih bio je Džered Batler sa upisanih 16 poena, tri skoka i devet asistecija, dok je u ekipi Valensije to bio Montera koji je postigao 25 poena, tri skoka i četiri asistencije.
Poraz će morati brzo da se arhivira, jer već sledi novo iskušenje – u 21. kolu Zvezda gostuje ekipi Žalgirisa.
Tekst i foto: Kristina Jekić