Crvena zvezda je u okviru 17. kola Evrolige savladala Virtus, rezultatom 90:89. Dok je u jednoj maloj seriji poraza ove sezone od 3 meča došao kraj, druga je nastavljena… Ovo je bila četvrta pobeda Crvene zvezde nad Italijanima. Poseta u Areni bila je nešto slabija nego obično, verovatno zbog prazničnog raspoloženja i proslave najveće srpske slave, Svetog Nikole. Ipak, kvalitetna atmosfera nije manjkala. Publika je dočekala Duška Ivanovića, bivšeg trenera crveno – belih, sada šefa struke Virtusa, uz zaslužene ovacije, čime je potvrdila da poštovanje za crnogorskog stručnjaka ne da ne jenjava, nego se čini da će biti sve veće. A, nakon njega, pojavljivanje miljenika Zvezdine publike, Kvinsija Milera izazvalo je veliko oduševljenje. Američki košarkaš, nekadašnji član crveno – belog tima, na radost prisutnih, vratio se u Arenu nakon deset godina, da pruži podršku i reklo bi se, donese sreću.
Utakmica je počela u znaku neizvesnosti – Moneke je već posle pola minuta napustio teren, što je na trenutak unelo nervozu, a Odželej je zauzeo njegovo mesto. Ipak, ubrzo se ispostavilo da je promena bila taktička. Tada je kormilo preuzeo Nvora koji nije dozvolo da tim klone duhom. Njegova trojka je podigla Arenu na noge. I taman kada se činilo da Zvezda preuzima momentum, Karsen Edvards je opet pokazao zašto je jedan od najboljih šutera Evrope. Pa „ajd’Jovo nanovo“… Sad je došao red na Batlera koji je dizao ritam. Monekeovim poenima iz tranzicije i preciznom trojkom uz zvuk sirene, Batler je stavio tačku na prvu deonicu koja je završena 23:15. Rudarila je Zvezda za ovu prednost.
Druga četvrtina donela je novu borbu. Kalinić je majstorski otvarao prostor za lagane poene, dok su Edvards i Vildoza neumorno smanjivali prednost domaćina sa takvim uspehom da su navijači imali utisak da je obruč širine bureta u kom se ovih dana širom Srbje kiseli kupus, a da su umesto košarkaške lopte bacali tenisku. Takav scenario Obradović je morao da seče tajm – autom. Ipak, Džordan Nvora nije dozvolio Zvezdi da se pogubi. Nije prvi put da vraća timu ritam – njegova trojka podigla je Arenu, ali su gosti neumorno topili prednost. Miler – Mekintajter i Moneke su pokušavali da održe ritam, ali hladnokrvna trojka Vildoze, bivšeg Zvezdinog igrača, zapečatila je poluvreme u korist gostiju. Na semaforu je stajalo 45:46.
Treća deonica počela je eksplozivno – Odželej je probio odbranu i pogodio trojku koja je digla prisutne na noge. Zver u crno – belom dresu, Karsen Edvards, odmah je odgovorio, ali Nvora je ponovo vratio Zvezdu u ritam. Trojke su se ređale kao na traci – Kodi je pogađao, ali ni Vildoza nije zaostajao. Zvezda je igrala dobro, a i Virtus je držao svoj ritam. Edvards je opet pogodio još jednu maestralnu trojku. Virtus je opomenuo Zvezdu mini – serijom 4:0. U ovakvom meču to je bio veliki kapital. Na kraju deonice, na semaforu je kao da se nije ni igralo stajalo 70:70.
Poslednja četvrtina bila je prava košarkaška drama. Doslovno, svaka akcija podizala je publiku na noge, svaki šut i svaki prodor donosili su novi talas uzbuđenja. Moneke je konačno bio siguran sa linije penala, Nvora je vraćao crveno – bele u igru, a prednost se stalno smenjivala. Odželej je ofanzivnim skokovima vraćao loptu u koš, a Nvora je tada uzeo ključ igre u svoje ruke i vezanim poenima doneo prednost svom timu od četiri poena. Maestralni Edvards je neumorno smanjivao razliku, ali sreća se u završnici za infarkt ipak osmehnula Zvezdi – Batlerov zicer na samom kraju sačuvao je tim sa Malog Kalemegdana. Poslednji šut Edvardsa bio je neuspešan, a nebeski skok Odželeja signal da Arena može da počne sa slavljem.
Najefikasniji u redovima crveno – belih bio je Kodi Miler – Mekintajer sa postignutim 21 poenom, četiri skoka i deset asistencia, dok je u ekipi Duška Ivanovića to bi Karsen Edvards koji je upisao 29 poena, tri skoka i dve asistencije.
Košarkaši Crvene zvezde, iako su lomili ruke od izgubljenih lopti i promašenih slobodnih bacanja, koja su na prelazu iz treće u četvrtu četvrtinu u jednom trenutku bila 1/9, uspeli su snagom zajedništva da se izdignu iz problema koji su sami sebi napravili. Borbenost je u finšu meča podignuta na takav nivo da se to graničilo sa fanatizmom. Nemoguće je ne spomenuti Semija Odželeja koji je već postao pravi ljubimac navijača. Crvena zvezda je i ovaj put preživela svojevrstan pokušaj samoubistva sa slobodnih bacanja – problemi sa linije penala ne pojavljuju se prvi put i sada se jedno pitanje samo nameće. Gde bi bio tim bez ovog problema? Za kraj, ono što je najvažnije, upisana je pobeda koja će se pamtiti. Neko po dolasku legende Kvinsija Milera, neko po promašajima sa linije penala, neko po neverovatnom Odželeju, neko po hladnokrvnom Mekintajeru… Ono što je sigurno je da je ovo tim koji donosi takve pobede.
U 18.kolu Evrolige, Zvezdu čeka još jedan veliki izazov – gostovanje ekipi Pariza. Nadamo se da će tim iskoristiti momentum u kom se sada nalazi i posle dužeg vremena doneti pobedu sa gostovanja.
Teskt i foto: Kristina Jekić