Loznica je ponovo oživela duh starih vremena. U vodenici sagrađenoj pre deceniju i po, na imanju Vuka Stefanovića Karadžića u lozničkom naselju Lagator, danas se melje brašno od koga nastaje poseban hleb — tain, čuveni hleb junaka. Nekada neizostavan deo vojnog ranca, tain je bio česta i često jedina hrana srpskih boraca u Prvom svetskom ratu.
Vodenica nije muzej niti samo ukras minulih vremena — ona radi, baš kao nekada. Okretanjem teškog kamenog točka zrno se melje po starinskom običaju, pretvarajući se u brašno koje nosi miris prošlosti i veštinu naših predaka.
Odmah po mlevenju, vredne domaćice pristupaju pripremi svetog hleba — taina. Ovaj jednostavan, ali duboko simboličan hleb, bio je mnogo više od namirnice. Prema predanju koje prenosi Milena Mijailović, prema priči svojih predaka, tain je bio amajlija — simbol snage, vere i zajedništva među ratnicima.
Turisti koji posećuju Loznicu imaju priliku da zakorače u prošlost, vide kako se nekada radilo, dotaknu autentičan deo istorije i, jedino ovde, probaju tradicionalni vojnički pasulj.
Ugostitelji ovog kraja trude se da svakom gostu daruju više od lepog pogleda i zanimljive priče — žele da ponesu i ukus tradicije. Miris sveže ispečenog taina podseća na generacije koje je hranio i čuvao, čineći ga hlebom junaka i hlebom naroda kroz vekove.