U tišini malog stana u Loznici, između zidova koji su čuvali godine tuge i nade, konačno se začuo prvi plač. Bio je to zvuk koji su jedan 52-godišnji muškarac i njegova tri godine mlađa supruga čekali gotovo deceniju. Njihov sin, čudo sedme vantelesne oplodnje, rođen uz pomoć programa koji finansira Grad Loznica.
– Petnaest godina čekanja, sedam pokušaja, sedam slomljenih i ponovo sastavljenih nada – kroz suze priča žena, dok u naručju drži bebu umotanu u plavo ćebence i dodaje, Svaki put kad bi nam rekli da nije uspelo, deo mene bi se ugasio, ali suprug je samo rekao: „Još nismo gotovi“. I bio je pravu
Njihova borba počela je davno, u trenutku kada su shvatili da prirodnim putem ne mogu postati roditelji. Prošli su kroz preglede, terapije, čekanja u tišini posle svake loše vesti. Ali ono što ih je održalo bila je ljubav.
– Šest puta smo sami finansirali postupak, ali bezuspešno. Kad su nam rekli da grad Loznica sufinansira vantelesnu oplodnju, kao da nam se otvorilo novo poglavlje – priča Lozničanin, koji je već u šestoj deceniji života i nastavlja, nismo više bili sami u toj borbi. Osetili smo da neko razume koliko znači taj san.
Sedmi pokušaj bio je prekretnica
– Nisam ni smela da se nadam. Kad sam videla dve crte na testu, mislila sam da sanjam. Nisam mogla da poverujem da je to stvarnost dok ga nisam čula da plače – priznaje žena.
Danas, njihova kuća više nije tiha. Na polici stoji fotografija bebe u okruženju cvetova, a na zidu — mala drvena tabla sa natpisom: „Vredno svakog pokušaja.“
– Hvala svima koji nisu odustali od nas, – kaže čovek dok gleda sina i dodaje, najviše hvala Loznici. Bez te pomoći, ovo malo čudo možda nikada ne bi stiglo
Za poslednjih nekoliko godina u Loznici se sve češće čuju priče o parovima koji su uz podršku lokalne samouprave postali roditelji, a ova priča dobija posebno mesto, jer pokazuje da ponekad , sedmi put zaista jeste srećan.
Poštovali smo volju bračnog para da njihova imena i fotografije ne objavljujemo, ali su sa nama podelili emotivnu priču.
Foto: Ilustracija