Još jedna bolna noć za Partizanove navijače u Beogradskoj areni. Barselona je nadvladala ekipu Partizana 76:78 i nastavila sa petnaestogodišnjom tradicijom pobeda nad “Parnim valjkom”. Ovakvi porazi, pogotovo kada se dese u finišu utakmice uz šut Vila Klajburna sa ogromne distance, ostavljaju gorak ukus. Partizan je ponovo bio blizu, ali to „blizu“ već neko vreme postaje obrazac koji zabrinjava – dobra igra u delovima meča, pad koncentracije u ključnim momentima i neiskorišćene prilike da se preokrene momentum. Klajburnov šut, koliko god bolan bio za Partizan, bio je potez dostojan Evrolige — hladnokrvno, iz ogromne daljine, u trenutku kada je sve visilo o koncu.
Šta reći o samom meču… Obe ekipe su startovale neubedljivo. Iako Barselona u poslednje vreme ne prikazuje najbolje partije, Partizan nije uspeo da se dokopa pobede i prekine niz poraza. Ekipi sa toliko kvaliteta ne ide od ruke da isti pokaže na terenu; problemi u ritmu, koncentraciji i rotaciji, sprečavaju crno – bele da realizuju svoj potencijal. Ovo nije poraz protiv nadmoćnog rivala, već posledica trenutne krize u timu i psihološkoj spremi ekipe, što dodatno boli navijače Partizana.
Sve u svemu bilo je nekih situacija vrednih pomena – Vašington je pogodio ključnu trojku koja je povratila energiju timu, dok su Bruno Fernando i Tajrik Džouns neumorno kontrolisali reket i zaustavljali Barsinu igru pod košem. Dupla visoka postava bila je dobar taktički potez. Braun i Vašington su pogodili nekoliko trojki koje su Partizanu omogućile odvajanje. Poluvreme se završilo rezultatom 41:33, ali nažalost, očekivani rasplet desio se u trećoj četvrtini – noćnoj mori igrača Partizana u kojoj sve kreće nizbrdo. Kevin Panter je pogodio ključnu trojku uz faul Bonge, a Šengelija je dodao pet poena, pa je Barselona povela 56:58. Poslednja četvrtina bila je dramatična – Partizan se borio, čak je u jednom trenutku imao i pet poena prednosti. Delovalo je da bi mogao da prelomi meč, ali uzalud.
Činjenica da Džabari Parker, zamišljen kao veliko pojačanje i simbol ambicija kluba nije proveo ni minut na parketu u ovako važnoj utakmici govori više od bilo kakve izjave. Debi Nika Kalatesa takođe prošao je gotovo neprimetno, što pokazuje da još nije pronašao svoje mesto u ekipi. Nasuprot tome, Tajrik Džouns je jedini istinski pobednik večeri — igrao je srčano i produktivno. Njegov double – double učinak (15 poena, jedanaest skokova i sedam asistencija) govori da je bar neko u crno – belom dresu bio na zadovoljavajućem nivou. Tajrik Džouns je trenutno najkonstantniji igrač Partizana. Od dolaska u tim pokazuje energiju i kvalitet koji su obećavali još iz vremena kada je igrao u dresu Efesa. Čak i kao novajlija u prethodnoj sezoni, uspevao je da pravi zverske partije, doprinoseći timu u napadu i odbrani. Ove sezone je opravdao očekivanja — napredovao je, ušao u lidersku ulogu u igri ispod koša i postao igrač od kog Partizan može da očekuje stabilnost i odlučujuće poteze. Njegova sposobnost da se uklopi u sistem i podigne nivo igre ekipe, jasno pokazuje koliko je važan za ritam i energiju crno – belih.
Željko Obradović očigledno još uvek traži idealnu petorku, kombinaciju igrača koji mogu da iznesu pritisak i završnice na vrhunskom nivou. Neki igrači imaju oscilacije (posebno u šutu spolja), a povrede i umor dodatno otežavaju stvar. Psihološki faktor je možda i najvažniji. Prošle sezone, Partizan je zračio samopouzdanjem šampiona, koje je ulivalo veru u to da može da preokrene svaku utakmicu, dok sada deluje kao njegova bleda senka.
Naredna prilika za prekidanje niza poraza biće 7. novembar , kada u 9. kolu Evrolige Partizan gostuje ekipi Olimpijakosa u Pireju.
Tekst: Kristina Jekić
Foto: KK Partizan/ Printscreen