Od februara ove godine u Službi za prijem i zbrinjavanje urgentnih stanja radi dr Sara Rijahi. Prevazišla je u startu strah od nove sredine, odnosno da neće biti prihvaćena. Takođe, plašilo je nedovoljno poznavanje srpskog jezika.

– Mogla sam da biram gde će započeti lekarsku karijeru. U Jordanu gde sam rođena, u Palestini odakle mi je otac, u Kuvajtu gde sam završila osnovnu i srednju školu ili u Rusiji gde sam diplomirala na medicinskom fakultet. Ipak sam odabrala Srbiju i Šabac, grad u kojem je rođena moja majka.

Sarini roditelji upoznali su se u Beogradu na studijama. Po diplomiranju, odlučili su da se venčaju i skrase na Bliskom istoku. Otputovali su u Jordan, gde je Sara i rođena. U Srbiju je dolazila svake godine tokom letnjeg odmora i svaki put je želja da ostane bila sve veća. Da u Srbiji pronađe posao, da se uklopi, da živi, da zasnuje porodicu. I nije ovolika ljubav prema zemlji u srcu Balkana samo zbog toga što je to otadžbina njene majke.

– Nisam ovde studirala, nisam išla u školu, ovde je drugi sistem. I moram da priznam da sam se plašila kako ću da se uklopim. Teško je kada se kreće iz početka. Govorim srpski jezik, to je jezik moje majke, ali mi je gramatika bila veoma teška. Međutim, ovde sam naišla na dobrodošlicu, veliku podršku i pomoć i kolega i menadžmenta – priča dr Sara Rijahi.

Doktorka Rijahi sebe vidi u Srbiji. I pored mogućnosti koje su joj nudile druge države, odlučila se za stažiranje u Beogradu, potom polaganje državnog ispita. Kada je šabačka bolnica raspisala konkurs za lekara, nije bilo dileme u vezi prijave.