Pečenjem rakije ne može baš svako da se bavi. Znanje se ranijih godina uglavnom prenosilo sa kolene na koleno, sa oca na sina ili sa dede na unuka. Poslednju deceniju, za ovaj zanat se mladi sve manje interesuju. Branko Ninković iz sela Krnule nam otrkiva tajne i proces destilacije, gde svake jeseni sa prijateljem Savom Jovanovićem peče rakiju. Nema domaćinske kuće bez dobre rakije, ali dobrih kazana sve je manje.

– Kazandžije su nekada bili majstori koji su ručno izrađivali kazane za rakiju i drugo bakarno posuđe, ali takođe i kazane za spremanje hrane, džezve i druge proizvode. Ne znam koju bih drugu reč upotrebio, ali kazandžijom mogu da nazovem sebe i još neokoliko ljudi koje poznajem, a koji su izučili zanat u proizvodnji rakije na starinski način. Pored voća koje je odstojalo, mora se obezbediti dobar kazan. Destilaciju rakije treba obaviti u pravo vreme. Prerana destilacija komine uzrokovaće to da ćete dobiti manje rakije i to zbog nepotpuno prevrelog šećera u plodovima. S druge strane, prekasnom destilacijom komine uz znatan gubitak alkohola, može se dogoditi da se pokvari ceo sadržaj, svojim lošim sastojcima, kao što su kiselina i plesan. – priča Branko

Proces pečenja rakije vremeno je postao dosta savremeniji, a nekada se peklo na takozvanom lampeku čučavcu. Kad taj prvi lampek protekne stavlja se drugi. Pečenje rakije predstavlja ritual i ne može da prođe bez druženja. Najavažnije pravilo je da se pije ono što se peče, ali umereno.

– Jedna tura komine se peče oko dva sata, nakon čega sledi kako mi kažemo prepeki za to je potrebno oko četiri sata. Rakiju pečem decenijama i lako je prepoznati onu koja je dobra. Idealno je da bude od 16 do 18 gradi i da ima venac kada je promućkate. – objašnjava Ninković i dodaje, da pored registrovanih proizvođača, preduzetnika i preduzeća i dalje je veliki broj individualnih proizvođača koji prave rakiju za sopstvene potrebe kao viševekovnu tradiciju. Zato često mene pozovu da nadgledam proces. Dajem savete, ali vidim da mladi nisu voljni da se bave ovim. Verujem da kada uđu u ozbiljnije godine će porasti interesovanje. 

U selima Mačvanskog okruga najviše se peče rakija od šljive, kajsije, kruške i dunje. Nešto manje su zastupljene rakije od grožđa, breske, maline, aronije i džanarike.

– Godišnje dobijemo oko 300 litara. Najveći deo koristimo u domaćinstvu, a nešto se i proda. Da je rakija dobra, ja kao stari kazandžija  mogu da potvrdim, tako što sve ponudim novom ljutom, pa ako sutradan glava ne boli, znači da je odličnog kvaliteta – otktiva Branko.

Bez rakije ne može da prođe ni jedna svadba ili bilo koje veselje, a često služi i kao lek. Rakija ili kako je često zovu vatrena voda, ovih dana se peče u celoj Srbiji, a kakav je kvalitet, zavisi od majstora koji bdi nad kazanom, vodi računa o vatri, temperaturi vode, ali i dobijenom finalnom proizvodu.