Ako je iko ikada posumnjao u srce Crvene zvezde, onda je večeras u krcatoj Areni dobio najglasniji mogući odgovor. Crveno – beli su pregazili Monako rezultatom 91:79 u utakmici 11.kola Evrolige, koja je bila mnogo više od sportskog događaja. Bila je to pobeda inata, karaktera i neuništivog zvezdaškog duha. Ušli su u meč bez čak osmorice igrača, načeti povredama, iscrpljeni putovanjima i titmom koji bi mnoge ekipe slomio. Ali ne i ovu. Ne Zvezdu.Od prvog minuta videlo se da igraju za nešto veće od bodova. Da igraju za dres, za grb, za sve nas. Energija, fokus, prkos… Sve je to nosilo ekipu koju su mnogi otpisali pre nego što se lopta uopšte podbacila. A ono što su crveno – beli pružili u nekim trenucima delovalo je kao čista košarkaška magija. U središtu te čarolije bio je kapiten, naš Ognjen Dobrić. Nije bez razloga on taj koji nosi traku. Mir, hrabrost, odlučnost – čovek koji je u trenucima kada se lomila utakmica izgledao kao da mu srce kuca u ritmu arene. On je bio oslonac, onaj koji je pokazao šta znači biti kapiten Crvene zvezde. Posle teškog gostovanja u Dubaiju, povreda Izundua i Monekea, napornog duplog kola, mnogi su mislili da će ovo biti previše. Ali igrači su jasno pokazali da u ovom timu nema predaje, nema kuknjave, nema straha. Umor je samo stanje glave, a Zvezdina glava je večeras bila jača od svih prepreka.
Meč je otvoren u brzom ritmu. Monako agresivan, možda i odmorniji, ali Zvezda je odmah odgovorila trojkama. Četiri u prvoj deonici! Mada su gosti imali minimalnu prednost (25:23), osećala se ona posebna iskra koja govori: „Večeras ide na naš mlin“.
U drugoj deonici, kada je Okobo krenuo da rešeta koš, Zvezdin odgovor je bio Kodi Miler Mekintajer. Čovek koji je igrao kao da je oduvek tu, kao da je rođen za ove utakmice, smiren, precizan, pametan. Držao je ritam, vodio tim, uživao u svakoj akciji. Ipak, Monako je odigrao dobro, poveo 46:42, a Majk Džejms pravio probleme. Ali ni jednog trenutka se nije osetilo da Zvezda pada. Samo je skupljala snagu. I onda – treća deonica. Deonica Ognjena Dobrića. Krađa lopte, trojka, dvojka, odbrana… Čovek je bio svuda. Uroš Plavšić dodao je energiju, Zvezda pritisla, a Monako je počeo da greši. Nervoza kod gostiju bila je sve veća. Ipak, posle male serije Monaka, u poslednju četvrtinu se ušlo sa 65:64 za njih. Ali svi u Areni su znali da pravi nalet tek dolazi.
A taj nalet nosio je Džered Batler. Amerikanac je u završnici izrastao u junaka večeri. Probio, pogodio, poveo, zapalio Arenu! Kontrola lopte, hrabrost, koš za košem… Pravi Zvezdin „klač“ igrač. Igrač za kakvim su navijači godinama čeznuli, neko ko može sam da rešava ovakve završnice. Tu je još bio i Kalinić. Kako samo igra kad je najvažnije! Iskustvo, odbrana, čvrstina i onda… Trojka za kraj, trojka za Arenu, trojka koja je zapečatila pobedu i pretvorila sve u erupciju!
Crvena zvezda je večeras pokazala Evropi ono što mi dobro znamo: kad je najteže, ona je najjača. Ovo nije samo pobeda – ovo je poruka.
Zajedništvo. Karakter. Srce. Tim koji ne odustaje nikada. Najbolji u crveno – belom dresu bio je Dobrić sa 22 poena i četiri skoka, ali su i Odželej, Miler – Mekintajer, Kalinić i Batler dali ogromne doprinose. Kod gostiju, Majk Džejms je bio standardan sa 18 poena i sedam asistencija, uz dobru partiju Okoboa i Blosomgejma. Ali večeras sve to pada u drugi plan. Zvezda je pobedila. Zvezda je pokazala zube. Zvezda je živela.
I ova pobeda pamtiće se dugo – kao jedan od onih trenutaka kada shvatiš da si svedok nečeg posebnog.
U sledećem 12. kolu Evrolige, crveno – bele čeka novo iskušenje, gostovanje
Valensiji, gde će imati priliku da potvrde ritam i energiju sa ove večeri i pokažu da pobeda nad Monakom nije bila trenutak, već pravac.
Tekst: Kristina Jekić
Foto: Printscteen / KK Crvena Zvezda / Facebook