Pojedine porodice u Mačvi još uvek koriste domaći sapun. Čuvaju bake staru recepturu. Međutim, oni koji nisu vični u pripremi, prošetaju četvrtkom do pijace u Bogatiću i potraže Dragicu Čavić iz Dublja i njen „mrki sapun“. Na selu se ranije za pranje veša i ličnu higijenu koristili samo sapun koji su sami spravljali.

– Verujte mi da sapun skida sve fleke i ne oštećuje odeću. Masne krpe budu kao nove, a bele čarape ne može ništa da opere kao ovaj sapun. Posle pranja se bele se kao nove – hvali Dragica svoj proizvod i dodaje da je ovaj sapun i zdraviji zbog toga što ne sadrži nikakvu hemiju. Kada nije bilo drugih sapuna pa su se ljudi kupali samo njime, nisu znali za bakterije.

Jednom sedmično se ova Mačvanka sreće sa ljudima na pijaci, pa se interesuje za efekat sapuna, napravljen po starinskom receptu. Pričaju joj kupci da su njime prali kosu i da više nemaju problema sa opadanjem kose, te da su iskorenili perut, a jedan čovek joj se poverio da je obišao mnoge ordinacije, zbog fleka na telu i nijedan mu lek i proizvod nisu pomogli dok nije počeo da se kupa mrkim sapunom. Ponekad se ova domaćica i nasmeje, kada joj kupci priđu i pitaju šta prodaje i da li je jestivo.

– Mlade domaćice skoro ništa ne znaju o starinskom sapunu. Moje najčešće mušterije su starije žene koje su iz priča zapamtile koliko je efikasan, a uz to i nije skup. Kažu da ima neprijatan miris. Istina, ne miriše kao sapuni iz prodavnice, ali i ne smrdi. Pravim ga od sveže i lepo masneće, nikakv otpad ne dodajem – iskrena je Dragica

Bake su učile od svojih baka, bile su zaintersovane, da im neko zabeleži recept. Nove generacije su te recepte sad zagubile, a Dragica otrkiva način pripreme „mrkog sapuna“.

– Potrebno je pet kilograma masnoće i jedan kilogram kaustične sode. To je sve,a onda se stavi se u 10 do 12 litra vode da na vatri proključa, a onda na tihoj vatri meša oko dva sata. Potom se razlije u korito i kada se sasvim ohladi iseče se na kocke i stavi u drvene gajbice sa se prosuši. Ovaj sapun nema rok trajanja i ne može da se pokvari ni za deset, dvadeset godina – priča meštanka sela Dublje.